Terenska istraživanja Instituta

Torčec – Prečno pole I

Arheološko nalazište Prečno pole I smješteno je sjeverno od mjesta Torčec u Koprivničko-križevačkoj županiji. Nalazište je poznato od 1997. kada su prikupljeni površinski nalazi, dok je u jesen 2002. obavljeno rekognosciranje šireg područja na temelju kojih je poduzeto sustavno, četverogodišnje arheološko istraživanje. Otvoreno je 7 sondi ukupne površine 1635 m2, s ciljem prepoznavanja ranosrednjovjekovnih naseobinskih struktura.

Na istraženom dijelu lokaliteta, na temelju analize keramičke građe, razlučeno je pet keramičkih skupina koje su se međusobno razlikovale, a kojima su pridruženi analizirani ostali nalazi iz objekata. Na temelju toga predložena je horizontalna stratigrafija srednjovjekovnih objekata na lokalitetu u pet izdvojenih naseobinskih faza, potkrijepljenih i 14C apsolutnim datumima. Najzastupljenije su prve tri faze (I – III), dok su faze naseljavanja IV i V sporadično zastupljene, tek s pokojim objektom nepoznate namjene.

Slijed naseljavanja mogao se pratiti od vremena kraja 6. i početka 7. stoljeća (faza I), kojem je moguće pripisati svega dvije istražene cjeline međusobno udaljene 150 m. U jednoj od njih prepoznat je blago ukopan stambeni objekt srednje veličine, kvadratnog oblika tlocrta, s kružnim ognjištem na južnom dijelu. U ovoj fazi naseljavanja keramičke posude su rukom rađene, pretežito neukrašene, po fakturi znatno različite od ostale mlađe keramike iz svih objekata. U domaćinstvu je u uporabi bio obični kuhinjski lonac, dok drugi funkcionalni oblici nisu pronađeni, a izdvaja se i ulomak koštanoga dvorednog češlja.

Drugi horizont (faza II), od prve polovice 7. do sredine 8. stoljeća, zastupljen je na istraženoj površini s 9 istraženih cjelina od kojih je jedna prepoznata kao blago ukopan veći stambeni objekt, kvadratnog oblika tlocrta. Istražena je i kamena samostojeća peć koja se nalazila uz jedan od objekata. U ovoj fazi keramički lonci su izrađeni na sporom lončarskom kolu i počinju se ukrašavati, naročito na gornjim dijelovima te na rubu. U domaćinstvu su u uporabi još i pekači, a izdvaja se i koštani alat – propletači.

Objekti treće faze razdijeljeni su u dvije grupe, stariju – od kraja 8. do druge polovice 9. stoljeća (faza IIIa) i mlađu, iz kraja 9. i prve polovice 10. stoljeća (faza IIIb). Značajka starijeg dijela je pojava srednje velikih i većih kvadratičnih poluukopanih objekata od kojih su dva vrlo dobro očuvana, oba smještena uz rub staroga dravskog meandra. Kuće su imale masivne drvene potpornje krovne konstrukcije, a u jednoj od njih pronađeno je i ognjište u obliku polukružno poslaganih oblutaka. Za kuće s drvenim nosačima krova pretpostavlja se da su imale zidove koji su se neznatno izdizali iznad hodne površine, na što nas upućuje nalaz kućnog lijepa s pravilnim širokim otiscima drvenih dasaka. Značajka mlađeg dijela je pojava stambenih kvadratičnih poluukopanih objekata manjih dimenzija s ognjištem u jednom od ugla kuće, ponovno bez nosača krovne konstrukcije. Glavna značajka faze III jest zajednička prisutnost keramičkih lonaca rađenih na sporom kolu s obilježjima iz prošle faze i onih izrađenih na brzom lončarskom kolu u istom objektu.

Raspored istraženih objekata pokazuje njihovu koncentriranost uzduž obale meandra, te se ostaci na Prečnom polu mogu okarakterizirati kao ruralno naselje raštrkanog tipa u kojem stanovništvo kontinuirano živi i u narednim stoljećima (faza IV i V), za što postoje naznake u provedenim istraživanjima.