Terenska istraživanja Instituta

Sv. Klement – Pakleni otoci

Sveti Klement (ukupne površine 5,39 km2) najveći je otok srednjodalmatinske otočne skupine Paklenih ili Paklinskih otoka (hvarski škoji), koji se pružaju ispred jugozapadne obale Hvara. Arhipelag se ubraja među najljepše krajobraze naše obale, i kao takav je 1968. godine proglašen zaštićenim prirodnim dobrom. Otok Sv. Klement se sagledava kao cjelina s prirodnim, geografskim i ekološkim karakteristikama i istražuje se dinamika njegove naseljenosti, kao i kulturni identitet otočnih zajednica, kroz longue durée pristup, od najranijim razdobljima kada je čovjek kročio na ovaj otok, preko razdoblja koje je prethodilo grčkoj kolonizaciji susjednih otoka Hvara i Visa, do rimskih uplitanja u trgovačke i političke prilike na Jadranu, i konačno tijekom rimskom carstva i kasne antike. Cilj istraživanja je stavljen na definiranju, razumijevanju i promociji različitih aspekata kulturno-povijesnog naslijeđa otoka Sv. Klement i okružujućeg mora, glavnog medija otočnih kulturnih kontakata.

O razdoblju prapovijesti svjedoče grobne gomile iz brončanog i željeznog doba, a za sada su registrirana dva antička lokaliteta, uvala Soline i Momića polja. Dosadašnja istraživanja koncentrirala su se na uvalu Soline, prostorno zaštićenu i pomorsko povoljnu uvalu, smještenu na južnoj strani otoka, i na sačuvane arhitektonske ostatke antičkog gospodarskog kompleksa. Značaj ovog lokaliteta ogleda se u njegovom povoljnom položaju na plovnom putu, i iskorištenosti prirodnih uvjeta poput sigurne luke i pitke vode u longue durée perspektivi. Istraživanja manjeg opsega, u 50-im je godinama prošlog stoljeća na tom lokalitetu vodio Grga Novak, a područje je dokumentirano kao hvarski antički lokalitet tijekom projekta Jadranski otoci (1997.). 2008. lokalitet Soline dobiva status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske. U sklopu znanstvenog projekta, “Antička arheološka topografija Hrvatske”, voditeljice V. Begović, Institut za arheologiju sudjeluje u istraživanjima koja se na lokalitetu Soline, kao dio hrvatsko-američke suradnje (Ivančica Schrunk, St. Thomas, St. Paul, SAD) odvijaju od 2007. godine, a od 2011. Institut, zajedno s Muzejom hvarske baštine postaje nositelj projekta. Uz navedene u istraživanjima su sudjelovali i djelatnici Arheološkog muzeja u Splitu, Archaeo/Community fondacije iz Kalifornije, Karl-Franzes sveučilišta iz Graza, Njemačkog arheološkog Instituta (RGK Frankfurt), Tehničkog sveučilišta u Darmstadtu, i Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Naglasak istraživanja stavljen je na interdisciplinarnost i kombinaciju neinvazivnih metoda s arheološkim potvrdama dobivenih rezultata, a do sada je izvršeno rekognosciranje šireg prostora uvale, geodetsko snimanje terena, geofizičko ispitivanje s probnim arheološkim sondama, arhitektonsko, geološko i geografsko topografsko dijagnostičko istraživanje, analiza statike vidljivog arhitektonskog kompleksa, stručni podmorski uviđaj na širem prostoru uvale, te arheometrijska analiza probranog keramičkog materijala. Istraživanja su rezultirala otkrićem dijela areala rimske vile, koja se prema nađenom materijala datira od 1. do 6. st. po. n.e., dok je samo nalazište pomorske baze datirano nešto ranije od 2. st. pr. Kr. Materijalna kultura govori u prilog organizacije samostalnog gospodarskog objekta (poljoprivredni proizvodi, sol) koji aktivno sudjeluje u kreiranju lokalnog gospodarstva. S druge strane keramički nalazi, posebno iz rimskog i kasno antičkog razdoblja, svjedoče tadašnjim globalnim trendovima u protoku robe i dobara te živopisnim trgovačkim vezama na širem području Mediterana.