Terenska istraživanja Instituta

Stobreč (Epetion)

Željeznodobno naselje Epetij (Epetion) smjestilo se na prostoru današnjeg Stobreča, nekoliko kilometara udaljenosti od Splita na istočnoj obali Jadrana. Prema pisanim izvorima u helenističko je doba Epetij bio u savezu s otočnim gradom Isom, osnovanom kao grčka naseobina na otoku Visu, a njihova je povezanost posljedica širenja isejskog političkog i ekonomskog teritorija na srednjodalmatinsko kopno. Prednosti Epetija uključivale su blizinu plodnih polja, povoljan geografski položaj s prirodnim komunikacijama u unutrašnjost, i duboki, zaštićeni zaljev kao nezaobilazan preduvjet pomorskoj trgovini. Pretpostavlja se da je Epetij igrao aktivnu ulogu u prenošenju isejskih gospodarskih proizvoda, ali i grčkih civilizacijskih tekovina dublje na kopno, stoga se proučavanjem ovog lokaliteta može steći uvid u određene aspekte srednjodalmatinske pomorske trgovine tijekom helenističkog razdoblja, ali i dvosmjerne procese akulturalizacije između novopridošlih Grka i lokalnog srednjodalmatinskog stanovništva.

Helenističko se naselje smjestilo na poluotočiću površine oko 4,5 ha, koji vizualno dominira većim zaljevom. Poluotok i uvala su zaštićeno kulturno dobro. Ovaj lokalitet nikada nije bio dijelom sustavnog arheološkog istraživanja, i vrlo se malo zna o topografiji samog naselja, koje je velikim dijelom, nažalost, devastirano modernom izgradnjom. Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Institut za arheologiju je izvršio istraživanja manjeg opsega na području helenističkog bedema. 2012. godine Institut za arheologiju, u suradnji s Institut für Archäologie i Institut für Geographie und Raumforschung iz Graza (Austrija) obavio je manja geofizička ispitivanja u neposrednoj okolici helenističkog bedema na sjevernoj strani poluotoka (izvan i u unutar gradskih gabarita), nakon čega su uslijedila arheološka iskopavanja s svrhom utvrđivanja stanja i izrade dokumentacije na spomenutom dijelu helenističkog bedema. Helenistički je Epetij bio opasan bedemom s dva lica, izgrađenim od većih kamenih blokova u suhozidnoj tehnici, čija širina varira između 3, 2 i 3,4 m. Izvršena dokumentacija potvrdila je da se rekonstruirani dio sjeverne dionice bedema, koji je danas vidljiv poviše razine terena, nastavlja u dubljim slojevima originalnom dionicom, čiji je vanjski plašt dokumentiran do dubine od 2 m. Stobrečki bedem najbolje je sačuvani ostatak materijalne kulture iz razdoblje helenizma na ovoj lokaciji.