Terenska istraživanja Instituta

Špičak

Naseobinski lokalitet Špičak otkriven je 1987. prilikom sondažnih istraživanja koja je na zagorskim prostorima započeo Institut za arheologiju. Sustavna istraživanja provode se od 1994. g. u okviru znanstvenog projekta „Arheološka istraživanja na prapovijesnom lokalitetu Špičak“ pod vodstvom dr. sc. Ivančice Pavišić.

Arheološki lokalitet Špičak smješten je na zaštićenom položaju visoke Košničke gore koja je kao prirodna gorska barijera štitila usječeni klanac uzduž sutlanske doline u Harinoj Žlaki i Sutlanskoj Poljani. Svojim istaknutim strateškim položajem na zavoju visoke hridi, gradina Špičak imala je ulogu važnog strateškog položaja i nadzora nad susjednim visinskim ograncima Olimske gore i gore Rudnice kod Podčetrtka. U podnožju gradine Špičak u Harinoj Žlaki iz kamene hridi u dalekoj prošlosti potekli su izvori ljekovite vode – tzv. Atomske toplice,danas poznate kao Terme Olimje u Podčetrtku.

Kasnobrončanodobni naseobinski lokalitet Špičak zaposjedao je sjeverozapadne i istočne padine Koštrunovog brijega (493 m) s položajima na Gradini I i Gradini II-Špičak. Gradina I-Špičak kupolasto je uzvišenje, utvrđeno na donjoj terasi zemljanim i suhozidnim bedemom koji se pružao polukružno oko cijele gradine. Na prostranom platou najviše terase Gradine II-Špičak, amfiteatralno oblikovane s nizom gotovo niveliranih terasa, podizane su nadzemne prapovijesne kuće (pet dosada otkrivenih). Grupirane su po rubnim dijelovima jugozapadnog platoa akropole gradine u vrijeme kasnog brončanog doba, odnosno kulture polja sa žarama i slijedom kroz starije željezno doba.

Ovisno o konfiguraciji terena nadzemni objekti-kuće prilagođavaju se niveleti terena koristeći kamenu osnovu živca ili kosinu brijega. Nadograđuju je drvenim oblicama zabijenim u iskopane rupe na uglovima kuće, ojačane zidanom potporom od lomljenih ili klesanih kamenih blokova. Unutrašnji prostor svakog takvog stambenog objekta bio je vrlo jednostavan. Za podnice kuća koristila se nabijena glina od žuto-zelene do tamno-smeđe boje, položena na podlozi živca. Uz obavezno vatrište ili ognjište koristile su se kamene osnove živca za sjedenje ili ležanje. Uz ognjišta obično je bila i najveća koncentracija pokretnih nalaza, od mnoštva ulomaka keramičkih posuda, piramidalnih utega i grijača do brojnih nalaza životinjskih kostiju. Unutar stambene površine pojavljuju se i nalazi prijenosnih ognjišta, te rjeđe koštanih šila, kamenih bruseva, glačalica, grijalica, oštrica brončanih noževa ili nekog primjerka brončanog nakita koji su pripadali metalurškom radnim prostorima. Unutar stambene površine odvijala se i tkalačka djelatnost, što nam potvrđuju nalazi ulomaka pršljenova raznih oblika i veličina, te piramidalnih utega. U nedostatku bilo kakvih podataka o vrsti krovova koje su nosili ovakvi nadzemni objekti, pretpostavljamo da je ta konstrukcija bila izvedena poput dvoslivnog krova od drvenih greda i šiblja i prekrivena slamom.

U početnoj kasnobrončanodobnoj fazi naseljavanja Špička primjećuje se veća pojava lokalne keramičke proizvodnje, izražene u pretežno običnim koničnim loncima s ravnim rubom i buklima na ramenu, te trbušastim loncima s izvučenim rubom s otiscima prsta ili štipanja na rubu, bikoničnim zdjelama s izvučenim rubom, te poluloptastim šalicama. Uz pojavu brončane fibule u obliku violinskog gudala početno razdoblje naseljavanja na Špičku datiramo u vrijeme starije faze II kulture polja sa žarama, grupe Zagreb stupanj Ha A1 (1200.-1100. g. pr. Kr.).

Intenzitet naseljavanja proslijedio je tijekom mlađe faze kulture polja sa žarama, što potvrđuju brojni popratni nalazi (kuće A, B, C i D). Keramografija završne faze V, mlađe kulture polja sa žarama, uz tehniku urezivanja i šrafiranja koristi žljebljenje i žigosanje, koje se javlja na primjerima vrata amfora s dvije ručke, poznatih iz nekropole u Rušama. Uz ornamentiku izvedenu urezivanjem, javlja se i pseudovrpčasti motiv na poluloptastim zdjelama, poput srodnih zdjela iz naselja Kalnik-Igrišče II. Nalazi pokazuju tipološka obilježja i pripadnost grupi Velika Gorica II s analogijama u ruškoj keramografiji, Ha B2-B3 stupnja (1050.-800. g. pr. Kr.) prema srednjoeuropskoj kronologiji.

Gradina Špičak u kulturološkom smislu pokazuje pripadnost visinskim gradinskim naseljima kasnog brončanog i željeznog doba, poput srodnih gradina na širim zagorskim prostorima Miljana – Brezova ravan, Lobor –Svetište Majke Božje Gorske,Krapina –Stari grad,Sv. Magdalene iznad Krapinskih toplica,zagrebački Gradec – samostan Klarisa, Igrišče II na Kalniku. Kulturološke srodnosti pokazuje i sa susjednim slovenskim naseobinskim lokalitetima u slovenskom dijelu Podravine od Ormoža do Ptuja, Brinjeve gore do Ruša (Maria Rast kod Maribora), Poštele i Gornje Radgone u Pomurju.