Terenska istraživanja Instituta

Rudina

Arheološki lokalitet Rudina nalazi se na obroncima Psunja, iznad današnjih sela Čečavac i Šnjegavić. Svoj zlatni period Rudina doživljava tijekom srednjeg vijeka kada na tom prostoru egzistira benediktinska opatija Sv. Mihovila. Turske čete pale samostan 1450., a 1536. opatija prestaje funkcionirati. Istraživanje lokaliteta pokrenula je 1980. Dubravka Sokač-Štimac iz Gradskog muzeja u Požegi. Tom prigodom pronađena je manja romanička crkva. U nastavku istraživanja provedenih 1986.-1989. otkrivena je romanička samostanska trobrodna crkva s tri polukružne apside, sakristijom i zvonikom te cijeli samostanski kompleks. Uz južnu stranu crkve pronađena je gotička crkva. Nalazi prapovijesne keramike ukazuju na postojanje naselja na ovom položaju ili u neposrednoj blizini. Na temelju brojnih nalaza rimske opeke može se na lokalitetu pretpostaviti i postojanje rimskog naselja. Tu pretpostavku potvrđuje i pronalazak grobnice u kojoj se iznad glave pokojnika nalazila ploča s urezanim crtežom ribe kraj čije glave se naziru tragovi anse i trolista. Datirana je u 3.-4. stoljeće, što je potvrdila i 14C analiza. Institut za arheologiju proveo je tijekom 2002. i 2003. kratka revizijska istraživanja u trajanju od nekoliko dana. Istraživanja su 2002. bila usredotočena na raščišćivanje situacije i dokumentiranje postojećeg stanja na površini zapadnog pročelja samostanske crkve. Prostor sjeverne i središnje apside te prostor ispred njih u istočnom dijelu broda crkve istraživan je 2003. godine. Tom prigodom otkriveno je šest grobova, od kojih posebno treba istaknuti grob 59 u čijoj zapuni je pronađena olovna papinska bula. Iako su provedena opsežna istraživanja samostanskog kompleksa ona, nažalost, nisu u potpunosti objavljena te je Rudina još uvijek svjetski poznata samo po nalazima Rudinskih glava – obrađenih konzola koje su ukrašavale potkrovni vijenac apsida samostanske romaničke crkve.