Terenska istraživanja Instituta

Prozorje (Martin-Breg) – crkva Sv. Martina

Ruševni ostaci crkve sv. Martina nalaze se na Martin-Bregu, brežuljku u selu Prozorje, oko 3 km sjeverno od Dugoga Sela.

Radi se o izuzetno slojevitoj građevini, čija je danas vidljiva jezgra nastala tijekom druge polovice XV. stoljeća u kasnogotičkome stilu, dok joj je zvonik, primjerice, dozidan tek krajem XVII. stoljeća. Crkva sv. Martina prvi se put kao građevina spominje 1334. godine, a posredno se naslućuje već iz imena Zemlje svetoga Martina" koju kralj Andrija II. 1209. godine daruje templarima. Nakon ukinuća templara i ovaj posjed je prešao u ruke drugoga viteškog reda, ivanovaca.

Od 2002. godine Institut za arheologiju provodi arheološka istraživanja ove crkve. U dosadašnjim su istraživanjima otkriveni tragovi više faza gradnji i dogradnji crkve. Pronađeni su ostaci dviju sakristija te dviju bočnih kapelica. Utvrđeno je kako danas vidljiva crkvena građevina leži na starijim, također gotičkim temeljima crkve s potpornjima oko poligonalnog svetišta, koju su vjerojatno gradili ivanovci, ali i da ti temelji leže na još starijim temeljima romaničke, templarske apside.

Dosadašnja istraživanja još uvijek nisu pouzdano odgovorila je li se templarski domus nalazio na ovome položaju, dok smo tragove ivanovačkoga otkrili prizidane sjeverno uz crkvu. Taj domus je izgorio vjerojatno početkom ili sredinom 15. stoljeća. Georadarska istraživanja pojedinih dijelova platoa na kojemu je crkva podignuta nisu otkrila postojanje druge kamene gradnje u blizini crkve. Do sada je istraženo 238 grobova i kosturnica. Osteološki materijal je antropološki analiziran i pružio je mnoge zanimljive podatke o životu ljudi na ovome prostoru tijekom srednjeg i novog vijeka. Iz istih vremena potječu i brojni sitni, pokretni nalazi: uglavnom se radi o nabožnim predmetima iz novoga vijeka (medaljice, križići, krunice&hellip), dijelovima nakita i nošnje pronađenima u grobovima, primjercima novaca kovanih od 14. do 20. stoljeća i sl. O templarskoj prisutnosti najrječitije svjedoči nalaz kamene nadgrobne ploče iz XIII./XIV. st. u koju su plitko uklesan štit i mač. O postojanju starije, predtemplarske crkve te groblja oko nje najzornije nam svjedoče vrijedni iako malobrojni nalazi pronađeni u zapunama pojedinih mlađih grobova poput S-karičica. Čini se da je i na ovom lokalitetu prisutan kontinuitet svetoga mjesta iz vremena stare slavenske vjere u kršćanstvo te da je na ovome mjestu sv. Martin "sjeo" na Perunovo mjesto. Danas znamo da su mitski interpretirani krajobrazi kod južnih Slavena sadržavali u pravilu tri točke na koje su bili smješteni glavni slavenski bogovi. Perunov se protivnik, Veles, tako smjestio s druge strane velike vode &ndash u Veleševcu, dok su se Perunovoj ženi a Velesovoj ljubavnici Mokoši žrtve prinosile na području današnjega sela Trebovca (*trěba= na praslavenskom žrtva). I Perunov se sin Jarilo, kako se čini, "nalazio" u blizini &ndash na mjestu srednjovjekovne crkve sv. Brcka.