Terenska istraživanja Instituta

Orešac – Luka i Dvorina

Na mjestu današnjeg Orešca nalazilo se, prema I. Kukuljević-Sakcinskom, rimsko naselje Bolentio smješteno na važnoj rimskoj prometnici (Poetovio-Mursa). To se naselje u Tabuli Peutingeriani spominje kao Bolentio, a u drugome izvoru s kraja 4. st. (Itinerarium Hierosolimytanum) kao „mutatio Bolenta“. Prvi nalaz iz Orešca potječe još iz 1913. kada su pronađeni brončani okovi rimskih kola, a prva arheološka istraživanja obavljena su 80-ih godina 20. st. u suradnji Arheološkog muzeja u Zagrebu i Gradskog muzeja Virovitica, u kojima su pronađeni ostaci groblja i arhitekture s mozaicima. Tijekom 2004. i 2006. arheološka istraživanja provodio je Gradski muzej Virovitica kojom prigodom je pronađena arhitektura s hipokaustom. Osim iskopavanja, u više su navrata provedeni terenski pregledi nakon kojih je lokalitet stavljen pod zaštitu.

Sjeverno od Orešca, uz potok Brežnicu, smješten je lokalitet Luka koji se sastoji od nekoliko uzvišenja, a nadovezuje na ranije istraživano područje Bašće, Svetina i Dvorina, gdje su pronađeni nalazi iz rimskog vremena. Cilj probnih iskopavanja 1997. u organizaciji Instituta za arheologiju bio je provjeriti do tada poznate podatke o ovom položaju i opredijeliti uzvišenja određenom vremenskom razdoblju. Najznačajniji rezultati polučeni su na položajima Luka II/IIa gdje je otkriveno 5 jednostavnih kosturnih grobova, raspoređenih u dva reda. Svi pokojnici bili su položeni u običnu grobnu raku na leđa, s prekriženim rukama na karlici ili nešto niže na bedrima. Orijentacija im je bila u smjeru I–Z, s pogledom prema istoku. Uz pokojnike su pronađene brončane kopče remena (gr. 1 i 5), jezičac remena (gr. 1), lukovičasta fibula (gr. 5), te novci Julijana II. Apostate (gr. 3) i Valensa (gr. 5), koji istraženi dio groblja datiraju u drugu polovicu 4. stoljeća. Dvadesetak metara jugozapadno od istraženih grobova pronađen je in situ kamen – pješčenjak većih dimenzija, položen na manje kamenje koje mu čine temelje. Nalaz ovog kamena u neposrednoj blizini groblja ukazuje na vezu između spomenuta dva položaja.

Godine 2007. oko 13 m jugoistočno od najjužnijeg groba pronađenog 1997. godine na položaju Luke, provedeno je sondažno istraživanje. Tijekom ove kampanje nisu pronađeni drugi kasnoantički grobovi, već samo kasno brončanodobna jama, odmah ispod humusa. U jami su pronađeni ostaci prijenosnog ognjišta i ulomci keramike. Pretpostavlja se da je razlog ovakvoj stratigrafskoj slici niveliranje lokaliteta bagerom koje je bilo planirano i izvedeno nakon 1997.

Na položaju Dvorina otvorena je sonda na k. č. 158 (vlasnika P. Lukinića). Ispod dva recentna sloja pronađen je sloj u kojeg su bile ukopane jame prema nalazima novca, glazirane keramike i staklenih narukvica datirane u 4. st. Pronađena je i veća količina željezne troske koncentrirana u jugoistočnom dijelu sonde koja upućuje na metaluršku djelatnost na ovom dijelu lokaliteta. Od kamenih nalaza pronađen je ulomak žrvnja izrađenog od kamena vulkanskog porijekla, kameni žeton te brusevi. Od nalaza su također pronađeni rimski novac, rimska keramika (terra sigillatarazličite proizvodnje, Pannonische Glanzton Ware, keramika lokalne proizvodnje, raznovrsno stolno i kuhinjsko posuđe), mnogobrojne narukvice i perlice od stakla, koštani žetoni, brončane fibule, ulomci staklenog posuđa i drugih predmeta.

Rezultati dobiveni probnim istraživanjima potvrdila su važnost ovog lokaliteta kao naselja, groblja i putne postaje te potrebu njegovog sustavnog istraživanja i prezentacije.