Terenska istraživanja Instituta

Nova Bukovica – Sjenjak

Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji s Općinom Nova Bukovica i Zavičajnim muzejom iz Slatine od 1997. godine kontinuirano provodi sustavna arheološka istraživanja prapovijesnog lokaliteta Nova Bukovica – Sjenjak. Arheološki lokalitet se nalazi u hrvatskoj Podravini, 7 km jugoistočno od Slatine i oko 15 km jugozapadno od rijeke Drave.

Lokalitet u Novoj Bukovici otkriven je arheološkim rekognosciranjem koje je 1976. na slatinskom području provodila K. Minichreiter iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka. 1997. na Sjenjaku u Novoj Bukovici započinju sustavna arheološka istraživanja pod vodstvom dr. sc. K. Minichreiter, tada iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. Radi se o lokalitetu iz razdoblja kasnoga brončanog doba (KPŽ, stupanj Ha A-B) i mlađega željeznog doba (druga polovica 2. i 1. st. pr. Kr., stupanj Lt C2-D). Do sada je istražena površina od gotovo 3500 kvadratnih metara, što predstavlja tek manji dio ovog kompleksnog nalazišta. Prilikom istraživanja pronađeni su brojni, pretežno ukopani arheološki objekti (do sada preko 1200 stratigrafskih jedinica, odnosno petstotinjak ukopanih objekata ili struktura) koji govore o postojanju latenskog nadzemnog naselja. Latensko naselje sjelo je na starije naselje iz kasnoga brončanog doba, ali, čini se, i na objekte ranijeg horizonta mlađega željeznog doba.

Već od prve sezone istraživanja arheološki lokalitet na Sjenjaku pokazao se izvorom bogatih i raznolikih pokretnih i nepokretnih nalaza, među kojima su se posebno isticale velike jame prepune keramičkog materijala, tlocrtno sačuvani ostaci nadzemnih kuća, veći ukopani objekti, ali i vrijedni nalazi od bronce, željeza, jantara i stakla.