Terenska istraživanja Instituta

Lopar – Podšilo

Prva su saznanja o postojanju antičke keramičarske peći u uvali Podšilo (na Loparu) dobivena zahvaljujući informacijama lokalnog stanovništva te na temelju rezultata terenskih pregleda 2005. godine kada je, iznad površinskog sloja zemlje, uz samu morsku obalu, uočena struktura lučnog svoda komore peći. U istraživanjima provedenim 2009. godine definirane su strukture rimske peći prema kojima se ona tipološki svrstava u vertikalne dvodijelne pravokutne peći sa središnjim kanalom, tip Cuomo di Caprio IIb. Ova se loparska keramičarska peć sastojala od: vanjskih zidova, ložišnog kanala, komore za sagorijevanje i komore za pečenje koje su odvojene perforiranom pregradom. Prema rezultatima analiza, loparska peć djeluje tijekom polovice 3. stoljeća unutar jednog rustičnog gospodarsko-stambenog kompleksa koji se nalazi nekoliko stotina metara sjeverno od peći.

U neposrednoj blizini ove peći pronađeni su arheološki nalazi na temelju kojih je moguće zaključiti da je, u antičko vrijeme, na istom položaju bilo izgrađeno više keramičarskih peći koje su bile sastavnim dijelom jednog gospodarskog kompleksa. Na žalost, njihove su strukture uništene tijekom višestoljetne snažne erozije koja je preoblikovala prirodni krajolik Lopar.

Na temelju otkrića keramičarske peći u uvali Podšilo i prema rezultatima terenskih pregleda šireg prostora lokaliteta, prikupljene su nove spoznaje o antičkoj keramičarskoj proizvodnji na prostoru sjeverne Liburnije. Važnost ovog nalaza posebno se očituje u lokalnom obilježju radionice, čime se upotpunjuje karta dosada utvrđenih i pretpostavljenih keramičarski radionica priobalja i otočja rimske provincije Dalmacije.