Terenska istraživanja Instituta

Hlebine – Velike Hlebine

Arheološko nalazište Hlebine – Velike Hlebine nalazi se u Koprivničko-križevačkoj županiji, oko 1,5 km istočno od današnjeg naselja Hlebina, uz cestu koja vodi prema Gabajevoj Gredi. Velike Hlebine čini izdužena uzvisina smjera S-J dužine oko 550 m, širine oko 300 m, s najvišom kotom od 124 m, u inače iznimno ravničarskom prostoru dravske nizine. Istočnije od tog položaja teren je znatno niži i predstavlja stari meandar rijeke Drave, tako da je ovaj blagi brežuljak bio pogodan za stalni boravak stanovništva.

U okolici Hlebina do 1990. g. u arheološkoj su literaturi bila poznata tek dva arheološka lokaliteta: Svetinjski Breg i Dlakovice. Nekoliko godina poslije, zahvaljujući terenskim pregledima pok. Miralema Alečkovića, mještanina Hlebina, registrirano je još nekoliko položaja, svi smješteni na blagim uzvisinama uokolo mjesta. Između pet novih lokaliteta spominje se i položaj Velike Hlebine na kojem su po površini tijekom 1994. g. pronalaženi ulomci prapovijesne - kasnobrončanodobne, antičke i srednjovjekovne keramike, ali i velika količina troske, kao i drugi pokazatelji koji se mogu vezati uz taljenje metala (željezna ruda), primjerice ulomci keramičkih sapnica.

Blago uzvišenje Velike Hlebine obradiva je površina u veličini od oko 14 ha na kojoj se oranice protežu smjerom I-Z i nalaze se u privatnom vlasništvu više obitelji iz mjesta Hlebine i okolnih naselja. Zbog ugroženosti samog nalazišta čiji ostaci se nalaze veoma plitko ispod površine intenzivno obrađivanih oranica, bilo je potrebno provesti preventivnu zaštitu lokaliteta te izvršiti zaštitna arheološko-konzervatorska istraživanja.

Kako se nalazište, prema uočenim površinskim nalazima, rasprostire na velikoj površini, sama istraživanja u 2016. godini bila su podijeljena u dvije etape. Prva etapa podrazumijevala je provedbu geofizičkih istraživanja na površini od 10.000 m² od strane kolega iz firme Gearh d.o.o. iz Maribora, Republika Slovenija, u kojima se pokušalo locirati objekte s jakim termoremanentnim tipom magnetizacije, svojstvenim arheološkim ostacima koji su pretrpjeli promjene pri upotrebi visokih temperatura. Osim toga provedena su i mjerenja magnetskog susceptibiliteta gornjeg sloja zemljišta radi utvrđivanja kontaminacije zemljišta mineralima željeza kao rezultat srednjovjekovne (ili još i starije) metalurgije te su svojim rezultatima nadopunjavali magnetometar. Na temelju rezultata ovih neinvazivnih istraživanja provedenih na većem prostoru, odabrana je površina od 206,87 m2 (Sonda-1) na kojoj su provedena zaštitna arheološka iskopavanja.

Poduzetim arheološkim istraživanjima u 2016. g. pronađeni su ostaci radionice za primarnu obradu željeza s talioničkim pećima in situ, s okolnim arheološkim tvorevinama zatrpanim otpadom iz radionice, no primarna im je funkcija mogla biti primjerice za eksploataciju rude. Istraženi su ostaci dviju pećica u kojima je prepoznata zadnja faza taljenja željezne rude u vidu in situ položene zgure u ložištu i kanaliću, kojim je zgura dok je još bila vruća otjecala iz ložišta. Štoviše, dokumentirana je terenska situacija koja ukazuje da se radi o jednoj sigurnoj i drugoj vjerojatnoj superpoziciji kod dva para pećica tipa jamskih peći „na istek“.

To je, uz nalazište Virje, drugi takav lokalitet u Podravini, ali i na širem prostoru sjeverne Hrvatske, te s obzirom da su talioničke peći pronađene in situ velika rijetkost, od iznimnog su značaja i za širu europsku znanstvenu i stručnu zajednicu.