Terenska istraživanja Instituta

Gudovac – Gradina

Gudovac – Gradin je nizinsko srednjovjekovno gradište smješteno u sjevernom dijelu sela Gudovac, oko 7 km jugozapadno od Bjelovara. Gradište je podignuto u močvarnom i podvodnom okolišu, oko 50 m zapadno od potoka Plavnice. Središnje uzvišenje utvrđeno je širokim jarkom i bedemom koji je najbolje očuvan na sjevernoj strani, a na širem okolnom području nazire se čitav sklop bedema i jaraka koji su služili za obranu utvrde i za komunikaciju s oko 500 m udaljenim manjim gradištem – Mala Gradina (koje je vjerojatno imalo funkciju stražarnice). S gudovačkog gradišta potječu nalazi kalupa i pećnjaka za luksuzne kaljeve peći kakve su se krajem 15. stoljeća izrađivale na kraljevskom dvoru u Budimpešti. Nalazi ukrasnih pločica od majolike te staklenih čaša potvrđuju status plemića-vlasnika gudovačkog gradišta. Istraživanjem je obuhvaćen dio obrambenog jarka i padine središnjeg uzvišenja. Pronađeni su dobro očuvani ostaci urušenog objekta ili neke druge drvene konstrukcije - obrađene daske i grede od hrasta te oblice i kolje od bukve. Bogatstvo i karakter nalaza iz jarka (lonci za čuvanje i kuhanje hrane, željezni noževi, kutljače, tava, kokošja i pačja jaja, ogromna količina životinjskih kostiju itd.) ukazuje na funkciju urušene prostorije. U vrlo vlažnome mediju ostali su očuvani i komadi kože od odjevnih predmeta, zatim kožne cipele, komadi lanenog platna. Također smo pronašli koštice bresaka, višnja ili trešnja, oraha, lješnjaka, zatim ostatke žitarica (proso?), tikvi i sl. Dno jarka dosegnuto je na dubini od 3,80 m od današnje površine terena.

Uz padinu središnjeg uzvišenja pronađen je polukružni niz drvenih greda. Grede su ispod mostne konstrukcije bile okomito ubadane. Grede koje nadalje opkoljuju središnje uzvišenje, nevezano uz mostnu konstrukciju, postavljene su koso (donjim dijelom ubodene u padinu središnjeg uzvišenja). Pretpostavlja se da su im vrhovi također bili zašiljeni te su predstavljali dodatnu obranu središnjeg uzvišenja, a ujedno su konstrukcijski učvršćivale njegovu padinu.

Arheološka su istraživanja pokazala kako je gudovačka Gradina u kasnom srednjem vijeku predstavljala utvrđeni plemićki posjed (majur) na kojem se uz složeni suživot plemića i ljudstva u njegovoj službi odvijala i radionička proizvodnja kaljevih peći.

Ovaj je položaj bio naseljavan od vremena prapovijesti (ustanovljen neolitički sloj), pa vjerojatno preko antike (pojedini nalazi unutar srednjovjekovnih slojeva) do srednjega vijeka.

Povijesni podaci ukazuju na mogućnost podizanja gradišta početkom 14. st. kada se spominje magister Gud (po kojemu je selo dobilo ime). Kulminacija života na gradištu odvija se u drugoj polovici 15. i početkom 16. st. za vrijeme magistra Petra, viceprotonotara kraljevine Slavonije i upravitelja posjeda Zagrebačke biskupije, koji je imao bliske veze ne samo s Crkvom, već i s kraljevskim dvorom u Budimu. Oko 1543. gradište je promijenilo funkciju posjeda nižih plemića, postavši jednom od niza utvrda u obrani protiv Turaka. Propast gradišta možemo pretpostaviti oko sredine 16. st., kada se ono prestaje spominjati u povijesnim izvorima.