Terenska istraživanja Instituta

Gradišče kod Margečana

Brežuljak Gradišče, odnosno Cukovec, nalazi se sjeverozapadno od sela Margečan i južno od sela Gačice, a administrativno pripada općini Ivanec.

Na brežuljku se još uvijek mogu vidjeti ostaci utvrde. Na istočnome, nižem dijelu nalaze se ostaci četvrtaste kule koja je kontrolirala prilaz, veličine oko 11x11 m (vanjske dimenzije), a ostaci obrambenih zidova pružaju se od nje prema zapadu u obliku vrlo izdužene elipse velebnih dimenzija: dužina joj iznosi 152,70, a prosječna širina oko 28 m. Relativna visina lokaliteta u odnosu na livade uz Bednju je oko 120 m. Utvrda se ne spominje u povijesnim dokumentima, a ni njen srednjovjekovni naziv nije poznat.

Institut za arheologiju je poduzeo pokusna sondažna istraživanja utvrde 2004. god., u suradnji sa studentskim projektom studentica arheologije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Kristine Grubišić i Andreje Kudelić Rekognosciranje i dokumentiranje lokaliteta Gradišče na Cukovcu. Istraživanja su trajala 10 radnih dana. Prikupljene su mnoge korisne informacije o načinu gradnje utvrde te je izrađen i prvi precizniji tlocrt utvrde. Prikupljen je i zanimljiv arheološki materijal, ali uz upadljivu malobrojnost i znatnu fragmentiranost srednjovjekovne keramike, što nije rijedak slučaj na sličnim srednjovjekovnim nalazištima. Stoga još uvijek ne možemo na temelju pokretnih nalaza odgovoriti na osnovno pitanje kada je utvrda nastala i tko ju je gradio. Nedvojbeno možemo reći da je Gradišče i puno prije srednjega vijeka prepoznato kao pogodan položaj, jer se na njemu već u starijoj fazi kulture polja sa žarama (13.-10. st. pr. Kr.) nalazilo visinsko naselje, na čije tragove smo nailazili u našim istraživanjima.

Do odgovora na pitanja koja nas zanimaju pokušali smo se doći iščitavajući funkcije ovoga objekta. Prema svojoj pristupačnosti mogli bismo Gradišče datirati u vrijeme nakon mongolske provale. Slično govori i njegova impozantna veličina, kao i dvometarska širina zidova. Njegovo nespominjanje u povijesnim dokumentima, koje bi u tom slučaju bilo još neobičnije, postaje razumljivije ukoliko pretpostavimo da je riječ o utvrđenom objektu viteškoga reda. Pa i starija tradicija na Gradišču spominje viteški red (doduše templare, zapisao ju je Kukuljević-Sakcinski sredinom 19. st.).

Gradišče se nalazi usred belskog preceptorata vitezova ivanovaca, nedaleko od ivanovačkog sjedišta u Beli. Je li bilo opravdano ovako blisko postojanje dviju utvrda? Ukoliko kontrastiramo Gradišče s Belom, lako uočavamo velike razlike među njima: Bela je zidani stambeni burg koji nadzire pravac sjever-jug, nalazi se na rubu posjeda, malih je dimenzija, smještena visoko na strmu brijegu na teško dostupnom položaju. S druge strane, na Gradišču nema tragova zidanih objekata unutar bedema, ono nadzire pravac istok-zapad, nalazi se blizu središta posjeda, velikog je opsega i na maloj relativnoj visini te je lako dostupno teretnim vozilima. Ovako velike razlike doista upućuju na različite i komplementarne funkcije tih dviju utvrda. Dok je Bela mogla biti sigurnim i udobnim sjedištem preceptora odnosno kaštelana s nužno potrebnim prostorima za skladištenje opreme i hrane za potrebe samoga burga, utvrda na Gradišču mogla je biti nešto poput majura u kojem su se spremali prinosi podložnika s područja cijeloga preceptorata, a u slučaju potrebe mogla je poslužiti i kao sigurni zbjeg za okolno stanovništvo. Imamo, dakle, elemente koji ukazuju na opreku rezidencijalna utvrda ÷ utvrđeno gospodarsko središte.No to još ne govori da su oba objekta nastala istodobno. Nešto više moći će se znati tek nakon temeljitih arheoloških istraživanja.