Crkvari – crkva Sv. Lovre
Naselje, grad, županija: Crkvari, Orahovica, Virovitičko-podravska
Vrsta lokaliteta: crkva, groblje, gradište
Razdoblje: rani, razvijeni i kasni srednji vijek, novi vijek
Vrsta istraživanja: sustavno, zaštitno iskopavanje
Nositelj istraživanja: Institut za arheologiju u suradnji s Gradom Orahovicom
Voditelji istraživanja: Željko Tomičić (2003. – 2004.), Tatjana Tkalčec (2005. – 2013.)
Na izdvojenom koničnom brežuljku, okruženom dubokim obrambenim jarkom, s kojeg se pruža zoran pogled na okolne nizine, stoji danas mala kapela Svetoga Lovre. Njena u osnovi gotička, kasnije barokizirana arhitektura, a posebice indikativni toponim sela Crkvara, potakli su zanimanje stručnjaka raznih struka. Kontinuitet pokopavanja na lokalitetu slijedi od 11. pa sve do 18. stoljeća. Istraženo je 555 grobova te mnoštvo kosturnica i grobnih cjelina poremećenih mlađim pokopima. Razlučena su četiri osnovna horizonta pokopavanja: novovjekovni (druga polovica 16. do 18. st.) s velikom zastupljenošću pokopa male djece, dojenčadi i novorođenčadi, potom mlađa faza kasnosrednjovjekovnih grobova 15. i početka 16. stoljeća, zatim starija faza kasnosrednjovjekovnih grobova (13.-14. st.) te ranosrednjovjekovni grobovi i grobovi razvijenog srednjeg vijeka (11.-13. st.). Istraživanja su pružila izuzetne podatke o običajima pokopavanja, o nošnji, o zdravstvenom stanju, traumama i bolestima stanovništva koje se na tome položaju pokopavalo tijekom nekoliko stoljeća srednjovjekovlja i novoga vijeka.
U Crkvarima je bio važan sakralni kompleks koji je nastao na temeljima ranosrednjovjekovnog groblja na redove iz 11. st., te je iz kasnoromaničkog, vjerojatno manjeg sakralnog objekta prerastao u ranogotičku jednobrodnu dvoransku crkvu, koja je pak na vrhuncu svoje graditeljske faze proširena u veliku trobrodnu gotičku crkvu sa snažnim zvonikom na zapadnom pročelju, okruženu drvenom palisadom i dubokim obrambenim jarkom. Na samom izmaku kasnog srednjeg vijeka i početku ranog novog vijeka crkva je, čini se uslijed turskih pustošenja, izgubila svoj značaj te je preinačena u mali kasnogotički objekt kojemu je na sjevernoj strani dodana sakristija. Crkva s grobljem je krajem kasnog srednjeg i početnom novog vijeka okružena i kamenom ogradom. U 18. stoljeću kasnogotička crkva se iznova malo proširuje te objekt poprima oblik manje kapele, kakva je očuvana i do današnjih dana. Gotičku građevinu s njenih nekoliko graditeljskih faza čini se možemo vezati i uz aktivnosti Nikole Konta Orahovičkog (Iločkog) i daljnjih članova velikaške obitelji Iločkih, Nikole i njegova sina Lovre, koji su svoje rezidencije imali na nedalekome burgu Ružici gradu. To nam potvrđuju i nalazi novca Nikole Iločkoga, kao i profilacije kamenih i opečnih okvira vrata i prozora, pronađene u arheološkim slojevima ruševina crkvarske trobrodne gotičke crkve.
Literatura:
- Tkalčec, T 2013, Arheološka istraživanja nalazišta Crkvari – crkva sv. Lovre 2012. godine (Archaeological investigations at Crkvari – St. Lawrence Church in 2012), Annales Instituti Archaeologici, IX, 20-25.
- Tkalčec, T., Kušan Špalj, D., Krznar, S. 2008, Nalazi tkanine s lokaliteta Crkvari-crkva Sv. Lovre, Textile Finds from the Site of Crkvari – St Lovro Church, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 25./2008., 119-134.
- Tkalčec, T., Odabir mjesta za pokop djece u novom vijeku na primjeru Crkvara kod Orahovice, 1. međunarodni znanstveni skup srednjovjekovne arheologije Instituta za arheologiju „Groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom novom vijeku na prostoru sjeverne Hrvatske“, Institut za arheologiju, Zagreb, 4. lipnja 2014., Zbornik Instituta za arheologiju IV, Zagreb, 2016., 161-201.
- Bedić, Ž., Vyroubal, V., Tkalčec, T., Šlaus, M., A case of childhood tuberculosis from Modern Period burial from Crkvari, Northern Croatia, Podravina, vol. 14, no 28, Zagreb, 2015., 64-72.
- Tkalčec, T., Posljednja sezona sustavnih zaštitnih arheoloških istraživanja nalazišta Crkvari – crkva sv. Lovre 2013. godine (The last season of systematic rescue archaeological excavations at Crkvari – St. Lawrence church in 2013), Annales Instituti Archaeologici, X, Zagreb 2014.,73-81.
