Terenska istraživanja Instituta

Brač

Villae rusticae su ekonomski i društveni fenomen antike vezan uz selo, ali indirektno i gradove. Postoje različite vile pa ih je zato teško ukratko definirati. Za njihovo postojanje bilo je ključno da proizvedu što više dobara koja su potrebna za funkcioniranje vile kako bi ona bila samodostatna, a viškovi su se prodavali i namaknutim sredstvima se nabavljalo ono što je nedostajalo što podrazumijeva komunikacije i trgovinu.

Na otoku Braču prepoznato je preko devedeset antičkih lokaliteta različite veličine i obilježja, a veliki dio je pripadao rimskim vilama. Otok, iako zasebna cjelina nije mogao sam opstati te je komunikacija s vanjskim svijetom svakako bila potrebna. U antici je to bila komunikacija brodskim putem, a kako bi se to olakšalo vile su bile smještene u neposrednoj blizini onih uvala koje su bile pogodna sidrišta i koje su pružale zaklon od vjetra. Najveće vile su ujedno opstale do kasne antike kada se u njihovoj blizini često podižu bazilike. Postojanje krstionica u bazilikama često velikih dimenzija na malom području govori o pokrštavanju veće zajednice. Tu se javlja pretpostavka kako su se neke od vila u kasnoj antici transformirale u naselja jer bi samo veliki broj stanovnika opravdao potrebu toliko bazilika s krstionicama. Dosadašnja istraživanja nisu bila tolikog opsega da bi to potvrdila ili opovrgnula.

Na otoku Braču do sada su najviše iskopavane bazilike, zatim kasnoantički samostan na Mirju, a od 2015. g. traju iskopavanja rimske vile na Bunjama. Osim iskopavanja provedena su i arheološka rekognosciranja, a među pronađenim nalazima prevladava keramičko posuđe koje svojim porijeklom ukazuje na raznoliko porijeklo roba što se mijenja kroz stoljeća i na taj način ukazuje na različite mijene u trgovini i ekonomiji.

Kristina Jelinčić Vučković, Emmanuel Botte