Terenska istraživanja Instituta

Beketinci – Bentež

Institut za arheologiju iz Zagreba proveo je velika zaštitna arheološka istraživanja prapovijesnoga, ranoga i kasnosrednjovjekovnoga lokaliteta na zemljištu Bentež kod sela Beketinaca, AN 18, na trasi međunarodne autoceste Budimpešta-Ploče, dionica Osijek-Đakovo. Tijekom radova koji su trajali od jeseni 2007. do ljeta 2008.g. istraženo je 60.300 m2 ukupne površine.

Zemljište Bentež dio je najnižeg dijela aluvijalne ravni južno od Osijeka koji presijecaju vodeni tokovi Karašice, Vučice i Vuke. Najstariji dio nalazišta pripada eneolitičkoj lasinjskoj kulturi iz vremena oko 6000 godina prije sadašnjosti, tj. s kraja 5. i početka 4. tisućljeća pr. Kr., razdoblju srednjeg eneolitika. Otkriven je dio velikog naselja koje se sastojalo u svojem zapadnom – radnom dijelu od brojnih jama za vađenje gline i dvije veće peći za pečenje glinenog posuđa i glinenih predmeta. U istočnom – stambenom dijelu naselja otkrivene su tri velike zemunice (20x30 m) s bunarima na rubnom dijelu, kao i temelji pet nadzemnih kuća pravokutnog tlocrta. Najveća nadzemna kuća bila je dugačka 30 m i široka 12 m, dok su manje bile 8x5 m i 10x5 m s dvije prostorije. Od keramičkog posuđa nađeni su lonci i lončići, zdjele, tave i keramičke žlice. Osim keramike pronađeno je i nešto litike – ulomci kamenih alatki, sjekire s rupom za nasad drške. Arheološka građa pripada kasnom stupnju lasinjske kulture datirano od 3960. do 3360. pr. Kr.

Srednjovjekovni dio naselja egzistirao je u dva navrata. U ranom i kasnom srednjem vijeku. Na sjevernom rubnom dijelu istraženog dijela prapovijesnog naselja otkrivene su dvije jame s ranosrednjovjekovnim nalazima i u njima posuđe jednostavnih oboda, ukrašeno češljastom valovnicom i ulomci bikonične duboke posude – kotlića što ga datira u 9.-11. stoljeće.

Istraženi dio kasnosrednjovjekovnog naselje ističe se po tome što je prvi put u Slavoniji identificirano 35 kuća na površini od 20.000 m2. Objekti poredani u tri koncentrične kružnice oko malog trga otvorene prema zapadu (poput potkove) dokaz su prvog urbanizma ruralnih naselja u Slavoniji u vremenu od 14. do 16. stoljeća. Ovu vremensku dataciju potvrdila su radiokarbonska datiranja objekata u naselju. Među 35 istraženih kuća bilo je 11 manjih poluukopanih i 24 nadzemnih većih dimenzija pravokutnog tlocrta unutrašnje površine od 10 do 90 m2. Neke od nadzemnih kuća imale su jedan ili dva podruma i svaka u dvorištu najmanje jednu krušnu peć. Poluukopane kuće – kožarske radionice imale su vatrište unutar kuće, dok su dvije kovačnice imale velike peći u svojem unutrašnjem prostoru. Jedina nadzemna kuća građena na kanat bila je najvjerojatnije mlin (veliki kameni žrvnjevi). U naselju su nađene velike lončarske peći, različiti gospodarski objekti (štala), jame za čuvanje hrane – žitnice i pet bunara. Ovakvo plansko oblikovanje naselja bilo je rašireno diljem srednje Europe. Naselje sastavljeno od mnogo seoskih domaćinstava (kuće s ograđenim dvorištem te gospodarskim objektima i krušnim pećima u njemu) te prazan prostor – trg u središtu naselja vjerojatno je služio za trgovinu jer je Kisújlak (identificirano ime naselja) prema povijesnim izvorima bio trgovačko i carinsko mjesto na granici baranjske i vukovske županije. Bogati kućni inventar fine raznovrsne stolne keramike kao i mnoštvo obrtničkih i poljoprivrednih alata te dijelovi opreme konjanika i nalaz olovne bule pape Grgura XI. (1370.-1378.) potvrđuju istovremenost Kisújlaka (Bentež kod Beketinaca) ne samo s naseljima i burgovima Hrvatske, nego i vezama sa širim europskim krugom u vremenu od 14. do 16. st.