Znanstveni Program Instituta
ZNANSTVENE TEME
Materijalna kultura u društvenome kontekstu
Istraživačka tema obuhvaća konceptualna razmatranja materijalne kulture i arheoloških zapisa u vremensko-prostornim kao i društvenim okvirima primjenom arheoloških i različitih interdisciplinarnih metoda. Istraživačka je tema dijelom usmjerena na proučavanje aktivnosti povezanih s proizvodnjom, uporabom i distribucijom predmeta načinjenih od različitih materijala, prvenstveno keramike, metala, kamena i stakla, te drugih dobara. U tom smislu istraživanja obuhvaćaju čitav životni vijek predmeta. U proizvodnom se segmentu ona usmjeravaju na definiranje izvorišta sirovina, analizu njihovih fizičkih i kemijskih svojstava, obradu i pripremu sirovine te na tehnologiju izrade predmeta (lanac operacija).
Rekonstrukcijom postupka proizvodnje, pokušavaju se razumjeti mehanizmi koji na nju utječu te identificirati razinu njene organizacije. S druge strane, u postproizvodnim aktivnostima proučavaju se procesi upotrebe, distribucije, recikliranja, deponiranja predmeta te procesi kojima, kroz društvenu interakciju, predmet dobiva profano i/ili simboličko značenje. Takav sveobuhvatan istraživački pristup pruža kvalitetniji uvid u pozadinu svih aktivnosti vezanih uz životni vijek predmeta. Time je omogućeno bolje razumijevanje potreba, vještina i znanja koja čine dio tradicije društva iz prošlosti. Posebna pažnja posvećena je arheološkom kontekstu materijalne kulture kao i analizi arheoloških zapisa. Stoga je neizostavan segment ove istraživačke teme, uz standardne arheološke metode, interdisciplinarno istraživanje, pri čemu se koriste metode iz prirodnih znanosti, eksperimentalna arheologija, etnološke analogije kao i suvremeni istraživački alati. Set prikupljenih podataka omogućava rasprave o iskorištavanju resursa, kronologiji, ekonomiji, društvenom uređenju i kulturnim praksama u širem društvenom kontekstu.
Identiteti i kulturne interakcije
Istraživačka tema u fokusu ima različite aspekte društvenih interakcija kao i procese stvaranja ili transformiranja društvenih identiteta pojedinaca ili skupina. U skladu sa suvremenim teorijskim modelima, identitet se promatra kao fluidan, dinamičan i višeslojan proces u kojem se različitim mehanizmima prilagodbe odgovara na promjenjive društvene okolnosti. Pitanja očuvanja tradicije pojedinoga društva ili njezine transformacije putem različitih kulturnih interakcija promatraju se kroz analizu različitih aspekata svakodnevnoga života, od nošnje, prehrane, naselja do pogrebnih običaja i rituala prijelaza. U kontekstu kulturnih interakcija posebna se pozornost pridaje određivanju mreža i mehanizama razmjene i distribucije pojedinih predmeta, znanja i vještina, kao i njihovom značaju.
Uz distribuciju i razmjenu dobara, promatra se i mobilnost pojedinaca i/ili skupina, kao i njihova posrednička ili pokretačka uloga u okviru pojedinoga društvenog sustava. Mehanizmi interakcije i dinamika kulturnih kontakata sagledavaju se transverzalno, kroz različite društvene razine određene zajednice, ali i u širem geografskom, vremenskom i kulturnom kontekstu. Rekonfiguracija postojećih i stvaranje novih identiteta i odnosa proučava se i u kontekstu smrti kao biološkog i kulturološkog fenomena. Kroz ostatke pogrebne materijalne kulture, istražuju se društveni, emocionalni i praktični razlozi tretmana i komemoracije pokojnika koji su utkani u obrasce pogrebnih običaja. Bioarheološkim istraživanjima dobivaju se vrijedne informacije o populacijskoj i društvenoj strukturi stanovništva te prehrani, zdravlju i životnim uvjetima zajednice.
Okoliš i kulturni krajolici
U okviru istraživačke teme promatra se kompleksan odnos čovjeka i okoliša kroz arheološke pokazatelje i interdisciplinarne istraživačke pristupe. Nadilazeći pojam krajolika kao okvira u kojem čovjek djeluje, naglasak se tako stavlja na integraciju arheoloških i okolišnih podataka u pokušaju rekonstrukcije kompleksne interakcije čovjeka i njegova okruženja. Pokazatelji okolišnih značajki razmatraju se u odnosu s gospodarskim strategijama, društvenim strukturama kao i duhovnim izričajima. Proučavanjem tih suodnosa, kroz analizu arheoloških zapisa, uočavaju se promjene koje utječu na prilagodbu prirodnome okolišu, njegovu preobrazbu i korištenje njegovih resursa, odnosno promatraju se one dinamike koje utječu na stvaranje kulturnih krajolika (naselja, utvrde, komunikacije, sakralizirani prostori i si.), ali i samih kulturnih značajki prošlih društava.
Poduzetim se istraživanjima podaci o dinamičnom i uzajamnom odnosu čovjeka i okoliša sagledavaju kako u okviru pojedinih užih razdoblja, tako i kroz duže vremenske periode, omogućavajući na taj način cjelovitije sagledavanje višeslojnih kulturnih promjena istraživanoga prostora. Istraživanja kulturnih krajolika provode se suvremenim arheološkim metodama koje olakšavaju prikupljanje širokoga spektra različitih podataka, stoga se interpretacija i rekonstrukcija krajolika, na razini pojedinih lokaliteta kao i u okviru širih teritorijalnih područja, u znatnoj mjeri oslanja i na provedbu analiza iz domene prirodnih i tehničkih znanosti, zbog čega se unutar istraživačke teme naglasak daje interdisciplinarnim istraživanjima upotpunjenima korištenjem digitalnih alata u dokumentaciji i u primijenjenim analitičkim procesima.
ZNANSTVENO-STRUČNI PROGRAM
Znanstveno-stručni program podrazumijeva provođenje temeljnih arheoloških sustavnih i zaštitnih istraživanja na području Republike Hrvatske kao dijela europskoga kulturnog i arheološkog nasljeđa, te sustavnu digitalizaciju prikupljenih podataka. Cilj programa je nastavak daljnjega razvoja istraživačke metodologije kao i nastavak sustavnoga prikupljanja podataka o arheološkim lokalitetima i nalazima, njihovoj prostorno-vremenskoj distribuciji i interpretaciji, u čemu važnu ulogu ima odjel za znanstvenu arheološku dokumentaciju (ARHINDOKS). U prikupljanju i obradi podataka važno je i korištenje digitalnih alata, poput GIS sustava, kao i primjena nedestruktivnih metoda (terenski pregledi, daljinska i geofizička istraživanja) čime se sustavno unaprijeđuju procesi dokumentiranja arheološke građe. Također je važan rad na održavanju uspostavljenih (Baza antičkih arheoloških lokaliteta RH) te izrada novih baza podataka kao i referentnih zbirki uzoraka, uz naglasak na otvorenome pristupu informacijama kao i kontinuiranoj interakciji s javnošću.
Baštineći načela otvorene znanosti i društvene korisnosti u sferi promicanja hrvatske arheološke baštine kao neobnovljivoga resursa i odrednice nacionalnoga identiteta, jedan od ciljeva poduzetih istraživanja jest prezentacija rezultata, ne samo stručnoj, već i široj javnosti. Diseminacija dobivenih spoznaja provodi se kroz niz aktivnosti (predavanja, radionice, izložbe i znanstveno-popularne publikacije) i projekte kako samostalno, tako i u suradnji s drugim ustanovama. Kroz ostvarena različita partnerstva, Institut provodi aktivnosti koje omogućavaju interaktivno te održivo povezivanje arheološke baštine s turističkom ponudom. Povezivanje s ovom važnom gospodarskom granom u Republici Hrvatskoj, potiče se javni interes za arheološku baštinu, posebno za očuvanje i prezentaciju arheoloških nalazišta, čime se osnažuje prepoznatljivost te identitet Instituta kao važnoga čimbenika znanstvene i društvene zajednice. Definirajući na taj način svoju društvenu ulogu, Institut se pozicionira ne samo kao prenositelj znanja, već se profilira kao ključan partner različitih dionika uključenih u očuvanje i promicanje arheološke i kulturne baštine općenito.