Razvoj i mobilnost protopovijesnih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske
Prostor kontinentalne Hrvatske tijekom protopovijesnog razdoblja, u posljednjem tisućljeću prije Krista, materijalnom i duhovnom ostavštinom obilježile su zajednice čija su imena posvjedočena u antičkim povijesnim izvorima koja opisuju zbivanja na jugoistočnoalpskom i južnopanonskom području u vrijeme 2.-1. st. pr. Kr. Međutim, materijalna ostavština autohtonih protopovijesnih zajednica naseljenih na tlu kontinentalne Hrvatske kao što su Kolapijani, Iasi ili panonski Breuci i Andizeti, pokazuje njihov kontinuirani razvoj još od kasnog brončanog doba iz 2. tis. pr. Kr. Migracija i naseljavanje keltskih plemena krajem 4. st. pr. Kr., iz kojih simbiozom s autohtonim populacijama nastaju Taurisci i Skordisci, u konačnici je oblikovala protopovijesni etnički zemljovid kontinentalne Hrvatske. Ciljevi i pretpostavke projekta odnose se na pitanja etnogeneze, odnosno nastanak, razvojne faze, kontinuitet i gubitak političke samostalnosti protopovijesnih zajednica ispitivanjima njihove materijalne i duhovne ostavštine poduzimanjem ciljanih terenskih i interdisciplinarnih istraživanja. Na taj se način upoznaju organizacija i infrastruktura naselja s paleookolišem, religiozne predodžbe i društvena slojevitost zajednica te mobilnost pojedinaca, kao i ostvarena razmjena ideja i znanja koje su omogućile njihov civilizacijski napredak. Posebna pažnja usmjerena je proučavanju prijelaznih razdoblja s kasnog brončanog na starije željezno doba, starijeg željeznog na mlađe željezno doba te ranoj romanizaciji kao općim civilizacijskim mijenama u razvoju svake od protopovijesnih zajednica.Tako se proučavanjem materijalne ostavštine autohtonih zajednica Kolapijana, Iasa, Breuka i Andizeta definiraju početci njihove etnogenze, uz prepoznavanje ishodišta utjecaja koji su djelovali na njihov nastanak i razvoj. Naslijeđe latenske kulture Tauriska i Skordiska, iako pokazuje opće srednjoeuropske korijene iz koje su potekli, zbog djelovanja različitih autohtonih supstrata rezultiralo je nastankom ostavštine koja najjasnije prikazuje zemljopisne i ljudske posebnosti kontinentalne Hrvatske tijekom protopovijesnog razdoblja. U konačnici, izdvajanjem karakterističnih predmeta nošnje koja predstavlja vanjsku manifestaciju etničkog identiteta, definiraju se prostori rasprostiranja i stupnjevi razvoja autohtonih i doseljenih keltskih protopovijesnih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske kao i njihov položaj u evropskom protopovijesnom etničkom zemljovidu.