TEHNOLOGIJA, PROIZVODNJA I UPORABA ROBA

Tehnologija i proizvodnja, trgovina, razmjena i uporaba robe duboko su ugrađene u složene ekonomske, društvene, političke i ideološke procese. Polazište istraživanjima čini rekonstrukcija proizvodnog procesa (primarno keramičarskog i metalurškog) kako bi se dobilo bolje razumijevanje svih sudionika u tome procesu (od onih koji proizvode, preko onih koji posreduju u razmjeni i trgovini robom do onih koji konzumiraju robu).

Sljedeći korak u istraživanju jest interpretacija stečenih znanja kao i odgovor na izazove kako dolazi do razvoja novih tehnologija, zašto nastaju na određenom mjestu i u određenom vremenu, te razlog razvoja specifičnih oblika proizvodne tehnologije i produkcije (domaćinstvo, obrt/zanat, radionica, „protoindustrija“). Sustavi trgovačkih mreža ujedno su i putevi razmjene ideja i inovacija.

Kroz ciljane istraživačke teme, drugo usmjerenje znanstvenih istraživanja Instituta obuhvatit će proučavanje kao i interpretiranje društvenog značenja tehnologije. Kroz širok raspon razdoblja i kultura, ljudska je znatiželja eksperimentirala s prirodnim okolišem i njegovim resursima tražeći odgovore na mogućnost njihove primjene. Tehnološki su procesi važan indikator razine društvenih razvoja, oni su poveznice u transferu znanja i mobilnosti istih ili sličnih proizvodnih procesa među zajednicama različitih zemljopisnih cjelina. Proučavanjem proizvodnih vještina, potrebnih znanja i jasno definiranih pravila određene proizvodne djelatnosti, moguće je razumjeti i tumačiti široke ekonomske i sociološke aspekte. U tom se kontekstu ova tematska istraživanja orijentiraju i na sam proizvod koji razvojem mobilnosti i komunikacijskih sustava poprima značenje robe široke potrošnje. Njezini se izvorišni proizvodni centri definiraju primjenom interdisciplinarnih i multidisciplinarnih istraživanja i arheometrijskih analiza koje pružaju raznolike metode pri istraživanju kompatibilnosti sirovine s gotovim proizvodima. Tim se analizama dopunjuju saznanja o oblikovanju tržišta, njegovim ekonomskim uvjetovanostima u suodnosu ponude i potražnje, zadovoljavanju osnovnih potreba samoodrživosti, monetarnom obliku razmjene, ali i o modi kao važnom dijelu ljudske potrebe određenih klasnih (staleških), religijskih ili jednostavno estetskih identifikacija. Na osnovi analiza izvornosti proizvodnje (podrijetla robe), a prema podrijetlu sirovine i modelu (tipu) izvedbe, definiraju se proizvodna središta, kako lokalna tako i „protoindustrijska“ te globalni smjerovi distribucije prema centrima razmjene i trgovačkim odredištima, od ranih prapovijesnih zajednica, preko antičkih i srednjovjekovnih urbanih središta.

Dakle, prirodni resursi, stupanj proizvodne tehnologije, razvoj komunikacija i mobilnost ljudi i roba osnovni su smjerovi u ovoj tematskoj istraživačkoj cjelini na lokalnom i širem podunavskom i sredozemnom prostoru koji će biti obuhvaćen projektnim zadatcima kroz predviđeno razdoblje trajanja projekata.

Keramika je medij s najduljim kontinuitetom trajanja koji prati razvoj i promjene pojedinca i društva. Kao svakodnevni uporabni predmet, ona nam pruža cijeli niz informacija o prostoru unutar koga se upotrebljava, standardu života ljudi koji ju koriste, njihovim prehrambenim navikama i kulturama koje uzgajaju. Nalazi keramike unutar sakralnih prostora i njezino korištenje u obredima i ritualima kao i umjetničke izvedbe svjedoče o duhovnoj i stilskoj percepciji pojedinih društvenih zajednica, ali i o keramici kao mediju društvenih interakcija i strategija. Keramičke se posude u kontekstu pogrebnih obreda promatraju i kao simboli čije dekodiranje daje uvid u identitete pripadnika zajednice i/ili zajednice kao cjeline. Istraživanje keramike planirano je kroz više razina: keramika kao proizvod, kao roba, identifikacija, komunikacija, simbol, tradicija, stil i moda.

Uz keramičku robu koja je sveprisutna u prostoru i vremenu, drugi je tematski interes usmjeren na istraživanje metalurške proizvodnje. Istraživanje uključuje definiranje proizvodnih centara i tehnologije proizvodnje te donosi spoznaje o sirovini, alatima i pomagalima kao i ljudskim resursima. Geološka izvorišta rudnih sirovina primarnih i sekundarnih ležišta te dovoljna količina potrebnih resursa za određenu proizvodnju podloga su oblikovanju specifičnoga arheološkog krajolika unutar kojega se organiziraju metalurška i radionička središta lokalnog, odnosno „protoindustrijskog“ oblika. Indikatori razvoja naselja s lokalnom metalurškom proizvodnjom i samostalnih proizvodnih središta iščitavaju se kroz dostupnost cijelog niza prirodnih resursa, ali i s obzirom na razvojni stupanj tehnološkog umijeća pojedinih društvenih zajednica. Stjecanje umijeća u ovladavanju novim tehnologijama, osim samorazvoja i relativne dostupnosti/dobavljivosti sirovina, znatno ovise o mobilnosti i transferu ideja i znanja koji su se zbivali tijekom svih arheoloških razdoblja. Ova istraživanja pružaju nova sagledavanja razvoja društvenih zajednica i kultura te razmjene znanja i tehnologije.

Prehrana u prošlosti
Tragovi tekstila u arheologiji
Tehnologija proizvodnje metala
Gospodarstvo i mreže razmjene
Keramika u arheologiji
Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… Prihvaćam.