RITUAL

Duhovno naslijeđe predstavlja važan dio identiteta koji svjedoči o složenim interaktivnim odnosima nekadašnjih zajednica. O tome zasad najrječitije govore rezultati istraživanja groblja koja omogućavaju istraživanja pogrebnih vjerovanja i rituala koji su povezani s napuštanjem ovozemaljskog života. Sva poznata društva imaju neki oblik pogrebnog obreda, odnosno posvećeno mjesto za svoje pokojnike te iskazivanje sjećanja na njih. Prepoznata, definirana pravila pogrebnog rituala rezultat su vjerovanja kojih su se zajednice pridržavale tijekom pokopavanja, što potom svjedoči o postojanju odnosa između živih pripadnika zajednice i njihovih preminulih. Odnos zajednice prema preminulom može upućivati na njegov identitet i društveni status, pri čemu se iz različitih rituala iščitavaju odnosi i statusi unutar zajednice/zajednica na lokalnoj i široj regionalnoj razini. U okviru ovih istraživanja smrt se također promatra kao biološki i kulturni transformacijski fenomen, ne kao statičan prikaz identiteta nego kao proces tijekom kojega dolazi do rekonfiguracije postojećih ali i kreacije novih identiteta i odnosa. Proučavanjem groblja širi se perspektiva proučavanja zajednica sa svakodnevnih egzistencijalnih aktivnosti na duhovni svijet i njihov odnos prema smrti kao sastavnom i neminovnom dijelu života. Istodobno se suzuje fokus istraživanja na pojedinca u zajednici, pokojnika, ali i na žive pripadnike odgovorne za organizaciju obreda, čiji se identiteti kriju u simbolizmu materijalnih ostataka. U tim proučavanjima, uz analize materijalne ostavštine, od posebne su važnosti rezultati interdisciplinarnih istraživanja (antropološka, zooarheološka, arheobotanička) koja omogućavaju ispitivanja ritualnih aktivnosti koje se ne prepoznaju uvijek u arheološkim nalazima.

O duhovnom naslijeđu svjedoči i postojanje svetih mjesta i krajolika koje su zajednice oblikovale, a koji se najčešće tijekom prapovijesti prepoznaju u ostavama ili polaganju izrazito vrijednih predmeta kao izraz vjerovanja u nadnaravne sile. Rituali, kao sastavni dio života, mogu se također pratiti i u drugim oblicima – svakodnevni/kućni rituali, rituali vezani uz osnivanje naselja, početke nekih radnji ili izgradnje novih objekata i sl. U povijesnim razdobljima složeni religijski koncept ostvaruje se podizanjem svetišta, hramova i crkvi, koji predstavljaju izraz vjerovanja organiziranih zajednica čijim dijelom identiteta postaju.

Crkve, groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom novom vijeku
Pogrebni obredi i običaji Ise u razdoblju od 4. do 1. st. pr. Kr.
Pogrebni običaji i društvo kasnog brončanog doba na jugu Karpatske kotline
Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… Prihvaćam.