Dr. sc. Kornelija Minichreiter, znanstvena savjetnica

E-mail: [javascript protected email address]

Tel: +385-91-564-0502

kornelija-minichreiter

Dr. sc. Kornelija Minichreiter rođena je 1944. godine u Zagrebu, gdje je 1962. g. završila gimnaziju i 1967. g. diplomirala studij jednopredmetne arheologije na Filozofskome fakultetu. Od 1970. do 1992. g. radi u Regionalnome zavodu za zaštitu spomenika kulture u Osijeku kao arheologinja – viša konzervatorica i referentica za evidenciju i dokumentaciju arheoloških spomenika kulture Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Tijekom toga razdoblja u suradnji s nadležnim slavonskim muzejima u Osijeku, Valpovu, Našicama, Đakovu, Vinkovcima, Vukovaru, Iloku, Županji, Požegi, Slavonskome Brodu, Novoj Gradiški, Slatini i Virovitici terenski je evidentirala oko 600 arheoloških lokaliteta od kojih je registrirala 161 lokalitet  koji pripadaju razdobljima od prapovijesti do kasnoga srednjega vijeka. U Slavoniji i Baranji obavila je više od 130 zaštitnih arheoloških istraživanja, od toga je na 113 bila voditeljica radova, a na 17 član stručne ekipe.

Posebno se posvetila proučavanju i objavljivanju prapovijesnih kulturnih grupa u sjevernoj Hrvatskoj, pa je nakon otkrića i arheoloških istraživanja u Gređanima i znanstvenom obradom neopredijeljenih nalaza iz desetak slavonskih nalazišta definirala i imenovala novu kasnobrončanodobnu kulturnu grupu Gređani (Barice – Gređani), što je bila tema magistarskoga rada obranjenoga na Filozofskome fakultetu u Beogradu 1982. godine. Brojna zaštitna arheološka istraživanja, koja je provela na velikim površinama trasa plinovoda i autoceste u Slavoniji, otkrila su nepoznata naselja starčevačke kulture i njihova znanstvena obrada bila je građa za izradu doktorske disertacije s nazivom „Stariji neolitik u sjevernoj Hrvatskoj“. U disertaciji su obrađeni uz dotadašnje i novi rezultati istraživanja na dva velika naselja starčevačke kulture u Zadubravlju i Pepelani te je dopunjena dotadašnja kronološka podjela starčevačke kulture prema S. Dimitrijeviću, izdvajanjem novoga stupnja koji je imenovan kao Linear C (Pepelana). Doktorska disertacija obranjena je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1990. i tiskana kao knjiga pod naslovom „Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj“u izdanju Arheološkoga zavoda Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, u seriji Disertacije i monografije 1, 1992. godine.

Od 1992. – 2010. g. radi u Institutu za arheologiju u Zagrebu, gdje je početkom 2010. g. umirovljena. Iako u mirovini nastavlja svoj rad na projektima Instituta, objavi znanstvenih radova, sudjelovanju s izlaganjima na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu i kao stručna voditeljica obavlja do 2017.g. arheološka istraživanja na Galovu u Slavonskome Brodu, koji se pokazao ključnim u spoznaji postanka i razvitka starčevačke kulture ( stupanj Linear A). Prve rezultate ovih istraživanja objedinila je u monografiji Instituta za arheologiju pod nazivom „Slavonski Brod, Galovo, deset godina arheoloških istraživanja“ 2007. godine.

Tijekom svoga rada u Institutu za arheologiju u Zagrebu od 1992. – 1996. g. voditeljica je znanstvenoistraživačkoga projekta „Istraživanje kultura prapovijesnog razdoblja u Slavoniji i Baranji“. Od 1996. – 2005. g. u sklopu znanstvenoga programa Instituta „Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata voditeljica je znanstvenoistraživačkoga projekta „Prapovijesni identitet sjeverne Hrvatske“.

Godine 2005. imenovana je znanstvenom savjetnicom te je do umirovljenja voditeljica znanstvenoga projekta „Prapovijesni identitet prvih zemljoradničkih populacija kontinentalne Hrvatske“ i jednoga od dva programa Instituta za arheologiju pod nazivom „Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata“.

Tijekom 2007. i 2008. g. stručna je voditeljica velikih zaštitnih arheoloških radova na trasi autoceste Slavonika (međunarodna autocesta Budimpešta – Ploče) na lokalitetu Bentež kod Beketinaca, gdje je otkriveno prapovijesno naselje lasinjske kulture s nizom nadzemnih kuća i dio kasnosrednjovjekovnoga naselja koje se ubraja u najveće istraženo naselje iz kasnoga srednjega vijeka u Hrvatskoj, objavljeno s dr. Zorkom Markovićem u nagrađenoj knjizi „Beketinci, Bentež, naselja iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjega vijeka“ monografija 3, Instituta za arheologiju u Zagrebu,  2013. g.        

Pored tri gore navedene knjige, K. Minichreiter je autorica  260 stručnih i znanstvenih radova, te brojnih elaborata i izvješća.

Tijekom svoga rada bila je članica komisija za ocjenu magistarskih i doktorskih radova, a isto tako i mentorica  pri izradi doktorskih disertacija iz arheologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i arheozoologije na Veterinarskome fakultetu u Zagrebu.

Dobitnica je mnogih zahvala i priznanja za suradnju s muzejima sjeverne Hrvatske. Hrvatsko arheološko društvo dodijelilo joj je 2001.g. godišnju nagradu „Josip Brunšmid“ za poseban doprinos i najbolje rezultate u arheološkim istraživanjima na području Hrvatske; 2011. g. imenovana je počasnim članom društva; 2013.g. nagrađena je s koautorom Z. Markovićem za knjigu „Beketinci, Bentež, naselja iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjega vijeka“ kao najbolje znanstveno djelo tiskano u 2013.g. i 2017.g. dobitnica je nagrade „Don Frane Bulić“ za životno djelo.

Bibliografija

http://bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/slovo/M

Ova web-stranica rabi “kolačiće” kako bi vam pružila čim bolje iskustvo pregleda našeg sadržaja… Prihvaćam.